ponedjeljak, 6. ožujka 2017.

Prezirem emoticone


Ne tako davno, pisma su bila kanal komunikacije, "internet veza" koja je bila užasno spora, ali time je i očekivanje bilo posebno. Načekali biste se dok stigne kuverta s jednog kraja svijeta na drugi. Radost je bila velika kada konačno stigne, pa ugledate markicu kakvu do tada još niste vidjeli. S nestrpljenjem otvarate kuvertu kako biste saznali što je u njoj.

Iz ove sadašnje perspektive sms-ova, poruka putem vibera ili društvenih mreža, one riječi prolivene na papiru bile su bajkovite. Ritual koji si radio s ljubavlju, pažnjom. Sofisticirano i nekako damski. Pišeš, pa zgužvaš i baciš, pa opet pišeš, i kada si potpuno zadovoljan, još jednom pročitaš naglas, pa zalijepiš kuvertu, i ponekad otisneš i neki poljubac na nju.

nedjelja, 5. ožujka 2017.

Miriše na proljeće

Zime znaju biti teške, hladne i otuđene. Zavučemo se u svoje čahure, braneći se od sivila koje prodire kroz prozore.

Svaka briga još je veća zimi. To tek shvatimo u trenutku kada nam zamiriše proljeće. Osjetimo ga u zraku kako dolazi. Nestrpljivi u iščekivanju. I već na prve zrake sunca, bez imalo zadrške, izlazimo iz svojih zimskih brloga. Željni sunca, radosti koju nosi novo rađanje života oko nas.

Ti ćeš i dalje znati...


Meni je vrijeme uvijek sada

Bol, savršena učiteljica

Kada ti uzmu sve

 

Kažu - šuti

Jedna od mojih najdijeljenijih misli. Iz moje zbirke "Istočni Nemiri".